platforma

27.11.2005., nedjelja

dakle zašto

poslodavci te traže, noge su ti umorne, oči ti se sklapaju, budi svoj, igraj, pleši, drkaj, jebi, choose, choose job, choose you fuckin' religion, ubij se majmune kad nećeš ljepše...

tako, mantra, ekspresija, razbijanje, mirovanje, besposličarenje, buljenje, buljenje, buljenje u kutiju!

boxevi
dizajn
postavke
statistike

bold italik hiperlink
navodi
fotka

novi post pregled OBJAVLJENIH postova

zatim Naslov

vrijeme objave proslijedi tekst uredništvu ???? objavi post

konačno.

hajde sad, svatko za sebe, promisli, razmisli, sjeti se, mućni, mućni nogom, udari, udari glavom
- 17:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.05.2005., subota

fjaka

jebote otkad nisam bio vani to mi je kao neka strategija uštede love i stvarno pali, a i dosadilo mi u zagrebu vec dugo ništa novo...zove me frendica idem na večeru neko vino druženje kao super...glava mi je puna informacija poslije posla još zadnje vijesti puno mrtvih cijeli dan a baš svira leut magnetic:

evo me doma dobre volje san odma nema nervoza odmaran mozak, evo me doma dobre volje san odma na materinoj spizi šta skuva ću izist

ih kako bi zapalio u dalmaciju, na fjaku, na sunce, na materinu spizu, s ćaćon bacio prefa, s brajon i ćukon otiša na jezero, odmorit dušu, malo potrčat, zaplakat...


- 20:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.03.2005., utorak

les negresses vertes – tko ima uši neka čuje...može i zebda, ista je ljepota francuskog i – nekako slično veselje u ritmu marseille taxi nogomet mediteran sex.

neku večer u jedinici ta neka ženska nevjerojatno je lijepa, mislim ono, kako je opisati a ne biti vulgaran – nije lijepa nego sex bomba, eksplozivna naprava plo ira...frendica non stop bulji u nju – brijem da se napalila a fakat nije bisex – a ta naprava stoji za šankom uz konobara, kao nekakva animatorica pa još prođe par puta i slučajno ili namjerno me gurne...velim frendici da tko je to pravio, da je to morao biti neki užasnovulgaran sex tipa karanja na bračnom krevetu sestre od supruge koja u kuhinji pravi večeru kako bi pomirila njih dvoje koji su se posvađali jer oboje posesivno vole ženu odnosno sestru...

al jd šokre božesačuvaj kako svaki put uspije potvrditi status najgoreg dj-a na mliječnoj stazi, onom istom uvjerljivošću kojom federer prestiže samprasa.

a naprava je zapravo toliko smrtonosna da svi umiru već kad je vide, njena seksualnost se gubi u moći, u noći, trebalo bi joj naći slabu točku poput neoprane pice, ružnog madeža na dupetu ili iskrivljenih malih prstiju na nogama...jebat je bjesomučno u usta ili joj polizat takvu picu, svezat je ma možda je samo nježno ljubiti.

al jd šokre božesačuvaj kako svaki put uspije – da uopće opet dođem.

p.s. francuze slušam doma, a ne u 1...baš sam se sjetio i – samo za šokrea – puštam gonzalesa – the worst mc


- 13:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #

25.02.2005., petak

mila majko

pučki pravobranitelj kaže da je poa protuzakonito i protuustavno prisluškivala novinare, iako je sve bilo - "po zakonu"!!! doduše, ne baš doslovno po zakonu, jer je sve rađeno sukladno vladinoj uredbi iz 2003. problem je u tome što je sama uredba protuustavna i protuzakonita. njome je, naime, račanova vlada omogućila poa-i da direktno od telekom operatera dobiva podatke o telefonskim razgovorima, bez prethodnog traženja suglasnosti vrhovnog suda. prema važećem zakonu o sigurnosnim službama poa, međutim, mora za takvo što pribaviti nalog vrhovnog suda. osim toga, uredba je u koliziji s nizom članaka ustava, koji se odnose na temeljna ljudska prava na privatnost, tajnost korespondencije etc. nadalje, ne samo da se uredbom krše ta prava, već se ustavna prava i slobode uopće i ne mogu uređivati podzakonskim aktima, već samo zakonima.

e pazi sad - vipnet je još u lipnju 2003. podnio ustavnom sudu prijedlog za ocjenom ustavnosti i zakonitosti te uredbe, ali se ustavni sud o tome još nije očitovao :))) zašto? pa i laiku je dovoljno tek iščitati uredbu, zakon i ustav pa da vidi da nešto ne štima, a svakom sucu ustavnog suda to je moralo biti jasno istog trenutka kada je uredba donesena. eto, baš zato jer su znali da bi procesuiranjem uredbe morali je poništiti - i nisu reagirali. zašto je stvarno vlada namjerno flagrantno narušila ustav, ljudska prava i zakon te zašto je to ustavni sud nereagiranjem blagoslovio malo je složenije pitanje. sve je ipak jasnije ako se uzme u obzir nedemokratska povijest spd-a i hdz-a i perfidna trgovina te dvije stranke kojom je formiran zadnji sastav ustavnog suda.

ružno da ne može ružnije. pa bi još u europu. za njih, a i za nas, sasvim je sporedno ako čak iza takve namjere stoje ciljevi s kojima se slažu - npr. hvatanje gotovine, iako imaju više razloga sumnjati u suprotno - bitno je da nije poštivana procedura i da su ljudska prava u hrvatskoj tek mrtvo slovo na papiru. odnosno - čak ni to.
- 17:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.02.2005., četvrtak

prazan list i čudno postavljeno svjetlo – prašina na tastaturi


mizar – jako su lijepi – nakon mjeseci ništavila ponovo sam čovjek. slušao sam ispit pao bih, dobra odluka...još dva, apsolvent sam valjda od kristova vremena sjećam se kad smo prevrtali stolove po hramovima to su bila vremena revolucije pa zatim šizma cromwell gandhi i štulić. sjedim na stepenicama nevjerojatan osjećaj pripadanja doduše imam ga i na poslu i u aquariusu ali ne tako intezivno. bezobrazna seksualnost pored nepodnošljive predispitne nervoze, pogledi, mirisi, znatiželja, očekivanje. tko si sad pa ti, pitaju se bezobrazno očima. ne čitaju bibliju, očito, neki novi klinci vole velikog brata. suludi profesor buni se protiv njihove potrošačke duše u pažljivo odabranoj sadističkoj kravati. da bi svi plutali po moru koliko su im glave prazne, da mu nije jasno kako su došli do kraja faksa, kaže, i daje im trojke. kad smo izašli čuo sam stenjanje vidio sam kroz zid kako drka i lijepi razglednicu na spermi na zidu. zatim skida štikle stavlja ih u ormar ispod prijavnica i poziva novu grupu. kapljica mu sjaji pod nogama.



- 21:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #

30.12.2004., četvrtak

godine

virtualna granica se približava: prekosutra će sve biti ljepše i - sporije. jer je zemlja ubrzala zauvijek nakon potresa u južnoj aziji. kako ne povratiti na naslovnice s jednom mrtvom hrvaticom pored sto tisuća poginulih. kako ne skočiti sto metara uvis jer je završilo najveće sranje koje sam ikad u životu vidio - big bro. žalosti me tek što me to veseli, što me takva idiotarija mora uopće dirati, ovako ili onako. ono što me stvarno mejk hepi je da sam napokon odlučio šta ću za novu, našao sam kafić di ću se osjećati normalnim, virtualno ću bit hepi, napit ću se, plesati, pogledavati se s djevojkama, pričat ću poslije da mi je bilo loše, kao s tugom, a ono zadovoljan što mi je bilo ikako. nihilist sam, priznajem pa što.
- 19:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.11.2004., ponedjeljak

nemreš bilivit

zašto postoje kreteni? vjerojatno da bi u oskudnom trenutku mogli ispizdit normalne ljude. uglavnom, danas u hdz-u čekamo da iziđe sanader nakon turbo neke sjednice i reče dvije pametne o žužulu, što on, naravno, nije učinio...i sad, sjebana škvadra okolo stranačka plus novinari, kamermani, držači mikrofona, fotografi, bla...dosadno mi i vidim novine na stolu gdje sjede dva kamermana...uzmem prolistat, a ovaj jedan promrmlja: "u nas u bosni se pita kad se nešto 'oće uzet"! Ja mrtvo hladno vratim novine i velim: "u nas se među kolegama ne pita", i lagano odšetam. ja već zaboravio na tipa, kad evo ti njega s novinama u gardu posranka, vidim htio bi se ispričat. ali, veli on meni: "ej oprosti, mislio sam da si ti jedan od njih". ja velim da od kojih, on veli pa od 'drugih' novinara. kako je skužio da mi ništa nije jasno, brzo doda: "pa jesi ti s rtl-a?". ja velim da nisam i kretenoidni kamerman htv-a skloni novine koje je držao u stavu da mi ih da, okrene se i ode natrag sjesti.
- 23:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.10.2004., ponedjeljak

flying high

koji lijepi dan na balkonu kavica a neke ptice prekrasne skakuću i šatro pjevaju – dogovoraju sabotažu..ljudi stalno rade neke zahvate u prirodu, nikad nemaš mira, zvrndaju, mlate, trube, viču, sikću...uvijek se sjetim rousseaua, koji je razočaran nemogućnošću promjene svijeta odabrao povratak prirodi – to je nekako opće mjesto rasprava o smislu našeg putovanja kroz vrijeme; industrijalizacije, informatizacije, globalizacije, kretenizacije.. pa sam se, gledajući baš tu jednu prekrasnu pričicu, bila je šarena neke lude boje dva metra od mene, sjetio onih posranih stranaca što ih dolaze tu ubijati, švercati i prodavati za delicije...ali mi odmah dođe ljepša slika, rodice na balkonu kako nevjerojatno uživa u njihovom skakutanju..morao sam joj obećati da više nikad neću pojesti srnu, za početak.
- 19:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.10.2004., nedjelja

snovi nakon razbijanja

Koji glupi san: kao mobitel mi popizdio na spuki skroz pa mi s vremena na vrijeme sam prikazuje kratke filmove s onim što kao brijem u podsvijesti...ali mi se kao gubi granica i totalno postajem paranoid od straha da se to stvarno dogodilo(nekakvo nasilje, krv, suze, smrt)...mob ne mogu kontrolirat uopće, ali ga se nemam snage riješit.
Rijetko sanjam al to je uredno nakon teškog alkoholiziranja kao što je bilo sinoć u aquariusu. Mislim, Švedi su stvarno bili super al sam ja radio cijeli dan pa sam morao tući red bull votku i jedva sam dočekao da se skinu...šta da lažem: razbio sam se ko pička, a jutros sam takav morao šljakati i to na žešće jer sam novinar. Jedva sam izdržao, dovuko se doma i zaspo ko top. Al vidi vraga – opet isti san, probudim se u kurcu, prazan, zbunjen, bacim igricu na kompu i složim ovaj krug na papir.

- 23:07 - Komentari (1) - Isprintaj - #

02.06.2004., srijeda

blogging

Teško je održavati blog svježim. Ma je li i potrebno? Nekako bi to trebao biti dnevnik kao i svaki drugi, brijem – nikada pisan samome sebi jer bi neotkrivenošću prestao biti intiman, u smislu skrivenog od drugih. A opet, njegov smisao trebao bi biti necenzurirana stvarnost, proživljena u svakoj riječi.

Pričam tako danas s cimerom pa s poznanikom pa s malo boljom poznanicom, onda s drugim poznanikom, zatim s jednom poznanicom i njenom poznanicom koju ne znam. Svi su razgovori kratki osim s poznanicom. Slijedi kratak razgovor s drugom poznanicom i njenim poznanikom – kojeg ne znam. Već sam doma, pričam s boljim poznanikom i njegovim bratom kojega slabo znam, kratko opet s cimerom, a onda, napokon, s frendicom. Dok vrtim dnevni film unatrag, pitam se koliko intime se može, treba i smije sakriti.
U trenutku dok se moram ponašati među masom ljudi intuitivno im nudim svoju socijalnu projekciju, nesvjestan poluskrivenih poruka koje šaljem. Da sam kojim slučajem preskočio večerašnji blog, svi današnji razgovori, s iznimkom zadnjega, ostali bi zakopani duboko u podsvijesti, postajući tek još jedna cigla u potpornom zidu zgrade koju volim zamišljati jednom od tisuća u New Yorku, onom koju predstavlja mene. Ovako kalkuliram: s cimerom ništa novo i obratno; prvi poznanik vjerojatno me doživio prepotentnim, a opet podnošljivim, ja njega staloženim, ali ipak malo nesigurnim. Malo bolja poznanica nije puno novoga mogla vidjeti, pa ipak danas sam joj se u novim okolnostima morao učiniti još čudnijim i, ovisno, ili nesigurnijim ili još većom facom. Ja sam pak samo još malo učvrstio mišljenje da je snobica, ali i da je iskreno sretna, i dobra osoba. Mogao bih, stvarno, sve izanalizirati, i još puno detaljnije. Ali neću. Jer bi mi blog bio presvjež. A dnevnik bi onda, zato takav i uvod, napravio od mene najčvšću i najvišu zgradu u NY. Njenu sudbinu znate.


- 22:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.05.2004., utorak

nogom oko svijeta

Sutra je Liga prvaka, prekosutra igramo sa Srbima. U nevjerojatno zgužvanom životnom trenutku to me najviše veseli i okupira moje očito skromne moždane vijuge. Ali me kopka može li Porto spriječiti najluđi napad na svijetu ili će biti masu golova. Nekako sam skeptik i kladim se na 0:0 na poluvremenu, 1:1 na kraju. Naši mladi, ne znam šta mogu, samo da sliče na nogometnu ekipu pa šta bude. Ako počnu napucavati loptu popizdit ću i naručit još jednu pivu. Ma mislim, naručio bih je svakako, ali ovako ću se nalokat na ružno. U glavi mi je totalna politika, zato valjda i bježim u besmisleno buljenje u prokletu kutiju u kojoj 20 budala trči za loptom, dvojica većinu vremena čekaju da frka dođe do njih, a 23. trči za onom dvadesetoricom. Zanimljivo je to, kad čovjek pogleda: u grupi smo s Francuzima, koji su upravo nagradili Fahrenheit 9/11, potirući umjetnost nauštrb protesta protiv nasilja; zatim s Englezima, koji nasilje provode i s vječito neutralnim Švicarcima. Kada sve te zemlje stavimo u europski kontekst(jer je prvenstvo europsko) dobijemo utemeljitelje Unije i pobornike centralizacije Francuze, zatim protivnike centralizacije, ali ipak pobornike EU Engleze, antiunioniste i anticentraliste Švicarce, kojima ekonomija pomalo stenje pa bi uskoro i oni mogli uskočiti i, naravno, Hrvate, koji svim silama žele tranu, ali ih zajebaje navodno tek jedan lik. Pa kad svi oni počnu trčat za samo jednom loptom, di ćeš veće sloge i, napokon, zajedničkog cilja. Šalu na stranu, sport mi je zaista tako privlačan jer se najviše od svih ljudskih djelatnosti približio idealu pravednosti i jednakosti. A to što još uvijek većinu energije usmjeravam na te ideale, nekako me čini nesretnim. Pa ipak, izgurat ću još malo – bar dok ne dobijem djecu.
- 19:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.05.2004., ponedjeljak

burn d mode

depeche mode, stara muzika za novu komunikaciju. tek da vidim kako izgleda na netu kao da će nešto promijeniti, kao da što treba mijenjati...
- 20:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2005  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

opisna ocjena

Linkovi

lajtmotiv

don't miss it